Giuseppe Farina

Emilio Đuzepe "Nino" Farina rodjen je 30. Oktobra 1906. godine u Torinu. Njegova trkacka karijera pocinje sa brdskim trkama, a napredovao je sa kruznim trkama u Maseratiju, ali to se nije primjetilo sve dok se nije preselio u Alfa Romeo kao drugi vozac sa Taziom Nuvolarijem. Za vrijeme kasnih tridesetih on pobjedjuje na mnogobrojne manje trke iz Voiturette klase obezbedjujuci sebi ime najboljeg italijanskog vozaca tri godine zaredom (1937-1939). Posle toga on odlazi na svoju prvu veliku trku i pobjedjuje 1940. godine na Tripoli GP u Libiji. Na njegovu zalost on je dosao do svog vrhunca kao vozac na pocetku Drugog Svjetskog Rata i proslo bi jos 8 godina prije nego sto bi on ponovo pobjedio na velikoj trci.

Ulaskom u posleratni period, GP je privatno zakupljen od Maseratija, a Farina je pobijedio 1948. godine na Monako GP. Kada je FIA (Fédération Internationale de l'Automobile) najavila svecano otvaranje Svjetskog Prvenstva, a Farina je osigurao mjesto uz Huana Manuela Fandja i svog zemljaka Luigi Fagiolija u dominantnom Alfa Romeo timu, vozeci nepobjedive 158 Alfeta bolide. Farina je pobijedio na tri trke od vozenih sedam u prvoj sezoni 1950. godine, obezbjedjuci sebi prvu titulu Svjetskog Sampiona ikad. To je bio vrhunac njegove karijere. 1951. godine je bio prisiljen da vozi za Fandja, ciji korak je bio previse za uporedti se sa Farinovim. Farina je morao napraviti pojedinacni uspjeh 1951. godine na Belgijski GP i pobijediti na trke koje nisu bile u okviru sampionata. Prelazeci u Ferari, Farina nalazi sebe potisnutog od mladjeg kolege iz tima, Alberto Askari koji je 9 puta uzastopno pobijedio na Svjetskom Prvenstvu GP trka od 1952 do 1953. godine. Farina svoju prvu pobjedu za Ferari, poslednju od pet u karijeri, vozi 1953. godine u Nurbugringu u na GP Njemacke. Te godine se takodje udruzio sa prijateljem F1 vozacem Majkom Havthornom do pobjede na trci izdrzljivosti Spa 24 sata. Na pocetku 1952. godine Farina pobjedjuje na Svjetskom Prvenstvu sportskih automobila, samo sto prolazi jako lose u sudaru na startu u Monza. 1955. godine Farina pokusava da se vrati dozirajuci se ljkovima protiv bolova i osvaja nekoliko bodova na kraju. Medjutim, on priznaje poraz i odlazi iz formule na kraju sezone. 1956. godine on pravi polu-srćani udar na Indianapolisu 500 i jedino sto on lomi je njegova vratna kost. Jos jednom se on oporavlja i pokušava Indianapolis 500, ali ovaj put njegov timski kolega ima fatalni sudar tokom treninga u Farinovom bolidu i Farina odustaje za svoje dobro. Vazna licnost u pocetku Svjetskih Prvenstava GP trka,Farina je cuven zbog svog vozackog stila i umijeca. On je bio i angazovan za kobne nesrece Marsela Lehouksa 1936 na GP de Deauville i Laszla Hartmana u Tripoliju 1938. To je bilo ironicno jer poslije sve te stete on u drugom dijelu svog zivota, 30 Jula 1966. godine izgubio je zivot u saobraćajnoj nesreći u Shamberiju u Francuskoj.